O njenoj smrti su u Srbiji svi ćutali, bila je ponižena i zabranjena: Omiljena spisateljica ljubavnih romana umrla je u bedi, odbačena od svih
Milica Jakovljević Mir-Jam rođena je 22. aprila 1887. godine u Jagodina, a detinjstvo i mladost provela je u Kragujevac. Nakon Prvi svetski rat seli se u Beograd, gde započinje novinarsku karijeru u „Novostima“, kao jedna od retkih žena u tom poslu. Kasnije je radila i u „Nedeljnim ilustracijama“, sve vreme potpisujući tekstove pseudonimom Mir Jam, koji će postati njen zaštitni znak i u književnosti.
Dama koja je osvajala stilom i rečima
U svom stanu u Molerovoj ulici, nadomak Slavije, Mir Jam je stvarala romane o ljubavi, braku i životu građanske klase, osvajajući čitaoce širom tadašnje Jugoslavije. Bila je poznata i po svom upečatljivom izgledu elegantna, doterana, često u ljubičastim haljinama, sa dugim loknama, ostavljala je snažan utisak na Beograđane.
Još od detinjstva pokazivala je dar za pripovedanje, koji je nasledila od majke. Njene rečenice bile su bogate, slikovite i emotivne, a uz to je posedovala i glumački i pevački talenat. Govorila je francuski i ruski jezik, bila obrazovana i izrazito samostalna žena, što je u to vreme bilo retkost.
Ljubavi o kojima se šaputalo
Iako je pisala o ljubavi, Mir Jam se nikada nije udavala. Njena privatnost bila je obavijena velom misterije, ali su beogradski krugovi brujali o njenim vezama. Jedna od najpoznatijih bila je sa glumcem Božidar Boža Nikolić, koja je trajala oko deceniju, ali je okončana jer je ona odbijala brak.
Ipak, posebnu emociju u njenom životu imao je Slovenac Vitoj, kome je posvetila roman „Slovenačka gora“. Upravo sa njim je doživela i svoj prvi poljubac, koji je opisala u autobiografiji kao nežan i nezaboravan trenutak u parku Tivoli.
Rat, ponos i cena koju je platila
Tokom Drugog svetskog rata, Mir Jam je odbila da radi u okupacionim novinama pod režimom Milana Nedića, želeći da sačuva čast i ostane verna svojim principima, ali i porodici njen brat Stevan bio je u zarobljeništvu kao oficir kraljevske garde.
Nakon rata, međutim, zbog takvog stava bila je marginalizovana. Izgubila je status novinara, nije imala pravo na penziju, niti stabilna primanja. U pokušaju da preživi, bila je prinuđena da sva autorska prava svojih dela prenese na knjižara Ivana Veselinovića.
Odbačena i zaboravljena
U novom društvenom poretku, njena dela su proglašavana „buržoaskim“ i nepoželjnim. Oskar Davičo kritikovao je njen stil kao sentimentalan i neadekvatan za vreme u kojem je živela.
Mir Jam je bezuspešno pokušavala da pronađe posao ili dobije penziju. Živela je skromno, gotovo zaboravljena, dok su njene knjige bile sklonjene sa književne scene.
Tužan kraj jedne velike spisateljice
Preminula je 22. decembra 1952. godine od upale pluća, u tišini i bez pažnje javnosti. Nijedne novine nisu objavile vest o njenoj smrti.
Tek decenijama kasnije, njena dela su ponovo otkrivena. Kada je Atelje 212 1972. godine postavio predstavu „Ranjeni orao“, otkriveno je da prava na njena dela ne pripadaju porodici, već knjižaru kojem ih je ustupila kako bi preživela.
Danas, Mir Jam ponovo zauzima mesto koje joj pripada u srpskoj književnosti – kao autorka koja je svojim romanima obeležila jedno vreme, ali i kao žena čija je sudbina bila jednako dramatična kao i priče koje je pisala.